Korištenje energije u pravo vrijeme može uštedjeti 40 milijuna tona emisija CO2 godišnje u UK i EU, otkriva nova bijela knjiga

Nova studija koju je proveo Danfoss pokazuje da se uvođenjem tehnologije fleksibilnosti na strani potražnje može postići godišnja ušteda troškova od 10,5 milijardi eura do 2030, i 7% ušteda na računima za električnu energiju za kućanstva.

Nova analiza koju je naručio Danfoss otkriva da ambiciozno, ali realno uvođenje tehnologije fleksibilnosti na strani potražnje u EU i Ujedinjenom Kraljevstvu može uštedjeti 40 milijuna tona emisija CO2 svake godine do 2030, više od domaćeg klimatskog otiska Danske. Osim toga, EU i Ujedinjeno Kraljevstvo mogu postići godišnju uštedu troškova od 10,5 milijardi eura do 2030 i 15,5 milijardi eura do 2050. Ove uštede već predstavljaju većinu troškova implementacije infrastrukture fleksibilnosti na strani potražnje.

Tijekom nedavne energetske krize, zemlje EU-a izdvojile su 681 milijardu eura, a UK 90 milijardi funti (103 milijarde eura) kao odgovor. Uvođenje tehnologija fleksibilnosti na strani potražnje može učiniti mrežu otpornijom i smanjiti potrebu za državnim subvencijama u ovom opsegu. Također ima ogroman potencijal za uštedu novca i na društvenoj i na potrošačkoj razini. U cijeloj EU i Ujedinjenom Kraljevstvu prosječni bi potrošač mogao uštedjeti 7% na računu za struju do 2030 i 10% do 2050.

Ključni podaci iz bijele knjige:

Prelaskom s fosilnog energetskog sustava na potpuno elektrificirani moguće je smanjiti do 40% finalne potrošnje energije. Elektrifikacija je sama po sebi oblik energetske učinkovitosti.
Kroz fleksibilnost na strani potražnje, EU i UK mogu godišnje uštedjeti 40 milijuna tona emisija CO2 i postići godišnju uštedu troškova od 10,5 milijardi eura do 2030. Slično tome, kućanstva mogu uštedjeti u prosjeku 7% na svojim računima za struju. Procjenjuje se, da će 2050. godine kućanstva uštedjeti 10% na računima za struju i 15,5 milijardi eura godišnjih troškova.
U SAD-u, optimizacija učinkovitosti, fleksibilnost potražnje i elektrifikacija u zgradama mogu uštedjeti do 107 milijardi dolara u godišnjim uštedama troškova elektroenergetskog sustava uz 91% smanjenje emisija ugljika iz zgrada do 2050.
Godine 2030. do 53% globalnog unosa energije gubit će se kao višak topline. Međutim, veći dio te topline može se uhvatiti i ponovno upotrijebiti za grijanje zgrada i vode kroz dublju integraciju sektora.
Na globalnoj razini teoretski je moguće do 2050. povratiti 1.228 TWh viška topline iz vodika proizvedenog elektrolizom – to je ekvivalentno gotovo dvije trećine današnje globalne proizvodnje topline iz ugljena, najvećeg izvora topline.
U EU se oko 83 TWh viška topline teoretski može povratiti elektrolizom već do 2030., što je dovoljno da pokrije trenutno grijanje kućanstava u Njemačkoj više od 1,5 puta.